Jeste li ikada imali osjećaj da su drugi ljudi koje susrećete na ulici dok užurbano idete na posao samo statisti u filmu Vašeg života? Ako da, niste jedina osoba koja to osjeća - dapače, to je relativno česta pojava, neovisno o tome koliko godina imate. O tome svjedoči i mnoštvo sadržaja na internetu koji o tome govore i s kojima se milijuni ljudi poistovjećuju. No vrlo je rijetko da netko razgovara o takvim temama, barem među generacijama X i Y. No generacija Z za to čak ima i riječ - NPC.
NPC je riječ koja potječe iz svijeta video igara, a kratica je za pojam non-playable character. Radi se naime o likovima u video igri kojima igrač ne može upravljati, koji nisu više od animacije i snimljenog glasa. Oni nisu jedinstveni kao lik kojim upravlja igrač, oni su masa. Drugim riječima, što je statist u filmu, to je NPC u igrici.
Ako se upustite u razgovor s pripadnicima generacije Z, nerijetko ćete čuti kako za nekoga (bilo poznanika ili slavnu osobu, a vjerojatno i ponekog prijatelja) govore da je NPC. Ono što se pritom misli (barem prema objašnjenjima koja sam ja dobio) je da dotična osoba pokazuje vrlo malo osobnosti te je drugi doživljavaju više kao slučajnog prolaznika no stvarnog suputnika u vlastitom životu - metaforički rečeno.
Ova riječ ušla je u vokabular tinejdžera i adolescenata kroz platformu TikTok. Ako čitate komentare tamošnjih sadržaja, pročitat ćete tu riječ jako često. No neumorna TikTok kultura odvela je ovaj koncept na puno višu razinu od samo polu-pogrdnog naziva za druge ljude. TikTok kreatori namjerno se kreću neprirodnim pokretima, ponavljaju iste rečenice i pokušavaju hodati u mjestu (kao NPC-i u video igrama), bilo u nastupima koji se prenose uživo (live streamovi) ili u snimljenim videima (koji se nerijetko snimaju u javnosti).
Možemo uzeti za primjer TikTok kreatore Nicki i Loczek koji su se proslavili videima u kojima se Nicki ponaša kao NPC iz poznate video igre GTA San Andreas. Vrlo brzo su postali viralni te su izgradili unosnu karijeru kroz ovaj tip sadržaja.
Jasno je da će neki ljudi na ovo reći da igrice i TikTok kvare mladež, da zbog toga ne razlikuju virtualni svijet od stvarnog života i da svijet ide u krivo mjesto, no, nadam se, ne i moji čitatelji.
Nije li činjenica da generacija Z ima riječ za ovaj osjećaj (koji gotovo svi poznajemo neovisno o godinama) odraz inteligencije? Nije li to rezultat visoke osviještenosti vlastitih osjećaja, percepcije i uopće unutarnjeg svijeta? Nije li život nepregledno kompleksan i nije li jedna od najboljih metoda razumijevanja nepoznatoga promatranje istog kroz domene koje već poznajemo? Vratimo se samo na način na koji smo objasnili riječ NPC - kao ekvivalent statista u video igri.
Potrudimo se zato da ne budemo NPC-jevi i ne stavljamo ljude u kategorije na temelju godine rođenja. Ako i pokušavamo generalizirati, moramo obznaniti da svaka generacija ima svoje snage i slabosti, a i jedne i druge često proizlaze iz istih fenomena. Teško je zanijekati da tehnologija čini da se djeca manje igraju vani, da su stidljiviji i nespretniji nego što smo možda bili mi, no jednako tako su i u nekim drugim stvarima bolji no što smo bili mi u njihovim godinama. Na nama je da otkrijemo u kojima i da ih u tome potičemo. Dakle nemojmo govoriti kako su djeca danas samo na mobitelima i ništa ih drugo ne zanima. Prije mobitela stariji ljudi su slične stvari govorili za računala, prije toga za televizore, za kazetofone, radio, telefon, stripove, pa vjerojatno i onda kada je tek izmišljen kotač.