Nakon što je Islamska država - Khorasan (ISIS-K) preuzela odgovornost za napad na koncertnu dvoranu u predgrađu Moskve, u kojem je život izgubilo 140 osoba, ekstremistička skupina Islamska država (ISIS) ponovno je u središtu pozornosti. Nasljednici terorista koji su prošlog desetljeća sijali strah i smrt na području Sirije i Iraka, odrastaju u zatočeničkim kampovima.
Pet godina nakon pada kalifata te ekstremističke skupine, u sjeveroistočnoj Siriji, u zatočeničkom kampu Roj stasa nova generacija ekstremista. Viši pripadnik skupine u kampu imao je tek devet godina kada su posljednji ostaci kalifata te terorističke skupine svladani u Baghouzu. Sada mu je 14 godina. Njegova fotografija koju u svom uredu promatra upravitelj kampa prikazuje blistavog, krupnog mladića odjevenog u crno. Njegov zamjenik, slično odjeven, ali bljeđe puti, istih je godina.
Zajedno, ta dva tinejdžera upravljaju skupinama dječaka koje izvršavaju njihove naredbe, prijete odraslim ženama u kampu smrću zbog prijestupa koje su uočili, izrađuju improvizirana oružja i propovijedaju ekstremističku doktrinu djeci u tjednim propovijedima khutbah.
"On je kao ‘emir‘ Islamske države u ovom kampu", kaže upravitelj pritvorske ustanove Roj Rashid Omar. "Ovdje se svi boje njega i njegovog zamjenika. Žene bivaju pretučene zbog nepoštivanja njegovih naredbi, a zatim im se prijeti smrću kako bi ih se spriječilo da prijave te napade. Kad god ga pokušamo potražiti, druga djeca ustanu protiv nas. Puno je tinejdžera uz njega u ovom kampu".
Pet godina nakon što su kurdski borci iz Sirijskih demokratskih snaga (SDF - koalicija koju su formirale etničke milicije i pobunjeničke skupine u Siriji, saveznice SAD-a) porazili i posljednje pripadnike Islamske države u Baghouzu, naslijeđe prijetnje koju predstavlja zatočenje tisuća žena i djece koji su pobjegli iz samoprozvanog kalifata u dva zatočenička logora je prvo zasijano, a onda i umnoženo, ističu dužnosnici koji vode kompleks za The Times.
Djeca izrasla u gnjevne mlade
Mala djeca koja nikad nisu imala izbora po pitanju odluke svojih roditelja da ih odvedu u Siriju i žive u kalifatu, izrasla su u gnjevne mlade ljude zatočene iza žice ili su, pak, bila izloženi radikalnoj doktrini ISIS-a, bez nade u bolju budućnost. Nepopustljivost nekih zemalja da vrate svoje državljane iz Sirije probleme je dodatno produbila, a redoviti napadi turskih bespilotnih letjelica i zrakoplova stvaraju i nove.
Sada i kamp Roj, dom 2600 zatočenika, od kojih su 1673 mlađi od 18 godina, a koji se nekoć smatrao oglednim zatočeničkim kompleksom s visokom razinom sigurnosti u usporedbi sa zloglasnim logorom al-Hawl, opasno nazaduje. U pretresima su po prvi put pronađeni noževi i improvizirana oprema za zavarivanje. Čak 95 posto žena u kampu, koje dolaze iz 55 zemalja, ili je odlučilo ponovno nositi nikab ili su na to prisiljene. Opskrba vodom i strujom je prekinuta, a uzavrela atmosfera prkosa prema stražarima raste paralelno s bliskim napadima turskih bespilotnih letjelica na SDF.
"Čini se kao da smo ovdje pod svojevrsnom opsadom", kaže direktor kampa. "Turski udari pogodili su našu infrastrukturu. Zbog toga sada u kampu nedostaje vode, goriva i struje. Kako su se uvjeti pogoršavali, žene u kampu su počele s ujedinjavanjem. Kad čuju tursko bombardiranje protiv nas, osjećaju se osnaženima time. Promatraju mene i moj tim i povlače prste preko grla. Sve su organiziraniji, moćniji".
Optužujući SDF pod vodstvom Kurda za sudioništvo u napadima koje je izvršila Kurdistanska radnička stranka (PKK) - koju Ankara smatra terorističkom organizacijom - protiv turskih institucija i vojnih položaja u Iraku, Ankara je izvela nekoliko valova zračnih napada u sjeveroistočnoj Siriji od listopada prošle godine. Mete su uključivale časnike SDF-a i kurdske snage sigurnosti te vodotornjeve, silose za žito, rafinerije nafte i plina te cjevovode i elektrane.
SDF, koji je i dalje vodeća snaga u borbi protiv ISIS-a u Siriji, zanijekao je bilo kakvu umiješanost u nedavne napade PKK. No, u međuvremenu su turski napadi ozbiljno utjecali na uvjete i sigurnost u kampovima. Zalihe vode su se dramatično smanjile. Roj tako sada ovisi o dva bunara unutar kruga kampa za većinu svoje vode, ali kako su napadi dronova prekinuli opskrbu električnom energijom, voda se mora pumpati pomoću generatora, a cijene goriva su skočile nakon napada na rafinerije.
Problem repatrijacije
Tijekom jednog vala turskih udara tijekom zime, žene u kampu Roj odgovorile su na zvuk detonacija paljenjem vatri duž ograde. Dvije obitelji iz Tunisa pobjegle su u zbrci, koja je nastala i nisu ponovno uhvaćene. Ponovno jačanje utjecaja ISIS-a prati propadanje sigurnosnih uvjeta u kampu. Skupine lojalne Islamskoj državi, koje su nedavno stigle u kamp Roj nakon što su preseljene iz al-Hawla, pooštravaju pravila po pitanju odijevanja i ponašanja. Među njima su i skupine mladih.
"Nije svaki tinejdžer ovdje radikaliziran", navodi Omar. "No, sve je teže spriječiti utjecaj onih koji jesu. U ovom kampu smatrate se muškarcem s 13 godina. Svaki put kad pokušamo odvojiti tinejdžere od radikalnih majki u rehabilitacijske centre, UN-ove agencije nas kritiziraju zbog kršenja prava. Što bismo trebali učiniti?", pita se on.
Vjeruje se da je između 20 i 25 britanskih obitelji zatočeno u kampu Roj, uključujući do 40 britanske djece. Iako London financira logore i zatvore u Siriji, Britanija zaostaje za SAD-om i vodećim europskim državama u repatrijaciji svojih žena i djece. Od 2019. Francuska, Belgija, Njemačka i Nizozemska, čiji državljani čine više od polovice europskih državljana koji su otputovali u Siriju kako bi se pridružili Islamskoj državi, vratile su 319 djece i 113 žena. Mnogi su po povratku bili procesuirani za teroristička djela, ali su i dalje iz zatvora imali nadzirani pristup svojoj djeci.
Nasuprot tome, Britanija je uglavnom je provodila politiku oduzimanja državljanstva kako bi žene i njihova djeca ostala u sirijskim zatočeničkim kampovima. Od 2019. samo su dvije Britanke i nekolicina djece, vjeruje se da ih je desetak, vraćeni iz sirijskih kampova.
U nedostatku repatrijacije ili bilo kakvog drugog dugoročnog rješenja problema koje predstavljaju dva glavna zatočenička logora u sjevernoj Siriji, iza žice se rađa nova generacija. Iako su samo dvije nove trudnoće zabilježene u kampu Roj, u al-Hawlu, domu 30.000 djece mlađe od 18 godina i 12.000 žena povezanih s ISIS-om iz 44 zemlje, stopa nataliteta brzo raste kako dječaci postižu spolnu zrelost. "U sirijskom i iračkom dijelu kampa imamo mjesečni prosjek između 40 i 60 novorođenih", navodi upravitelj al-Hawla, Havel Jinan Hannan.
Prijeti novi kaos
Za razliku od Roja, sigurnosna situacija u al-Hawlu - gdje se od 2019. godine dogodilo više od 180 ubojstava - dramatično se poboljšala prošle godine, nakon što su koalicija predvođena SAD-om i snage SDF-a provele niz racija i operacija pretresa u kampu, otkrivši jurišne puške, strojnice, eksploziv, raketne bacače, pištolje i noževe. Nije bilo prijava ubojstva otkako je dvjema egipatskim tinejdžericama prerezan vrat u prosincu 2022. godine, očito zbog nepoštivanja kodeksa odijevanja koji propisuje Islamska država.
Međutim, Islamska država - koja zatočenike u al-Hawlu i 10.000 muškaraca u zatvorima na sjeveroistoku Sirije smatra strateškim izvorom resursa - provela je nekoliko operacija kako bi prokrijumčarila zapovjednike ISIS-a u kamp. U siječnju ove godine koalicijske snage i SDF su stjerale u kut sirijskog visokog dužnosnika ISIS-a koji je dvije godine prije toga uspio ući u al-Hawl kako bi restrukturirao tamošnju organizaciju terorističke skupine. On je, pak, tada radije aktivirao samoubilački pojas nego da bude zarobljen.
"Mislimo da je bio u kampu dvije godine, ali je uspio izbjeći svaki naš pokušaj da ga uhvatimo, sve dok koalicija nije donijela posebnu opremu da ga može pratiti unutar al-Hawla", kaže Hannan. "Bez potpore koalicije ovdje bi bio kaos".
A kaos bi se, kako piše Times, ipak mogao vratiti. Uoči općinskih izbora u Turskoj ovog mjeseca, predsjednik Recep Tayyip Erdogan je ponovno zaprijetio daljnjim kopnenim operacijama u Siriji protiv SDF-a ovog ljeta. Posljednji put kada je Turska poslala svoje snage i sirijske pobunjeničke milicije da napadnu teritorij SDF-a 2019. godine, stotine stranih žena povezanih s ISIS-om pobjegle su u zbrci iz zatočeničkog kampa u Ain Issi. Neke su pobjegle na sirijski pobunjenički teritorij u Idlib i nestale. Druge su se pojavile u europskim zemljama, uključujući Francusku i Irsku.
Sada je prijetnja od ponovnog pokretanja turske kopnene ofenzive svakodnevno u mislima zatvorenika i stražara.
"Do zadnje runde turskog bombardiranja bilo nam je dobro. Imali smo kontrolu", kaže upravitelj kampa Roj. "No, sada žene čuju njihove udare na nas, osjećaju da imaju nekakvog saveznika iza sebe. Osjećaju da se sprema bijeg pa se sve više ponašaju kako žele. Kažu mi: ‘Danas smo zatvorenici u logoru kojim ti upravljaš. Sutra ćete vi biti zatvorenici u logoru, kojim ćemo mi upravljati", zaključuje Omar.